Kemijske sirovine su polazne tvari koje se koriste u proizvodnji raznih kemijskih proizvoda. Oni su raznoliki i mogu se općenito klasificirati u četiri kategorije na temelju njihovih kemijskih svojstava i upotrebe: anorganske kemijske sirovine, organske kemijske sirovine, polimerne kemijske sirovine i fine kemijske sirovine.
Anorganske kemijske sirovine uglavnom uključuju kiseline, lužine, soli, okside i elemente. Na primjer, sumporna kiselina, klorovodična kiselina i dušična kiselina uobičajene su anorganske kiseline koje se široko koriste u proizvodnji gnojiva, obradi metala i rafiniranju nafte; lužine kao što su natrijev hidroksid i kalijev hidroksid koriste se u proizvodnji papira, tekstila i sapuna; soli kao što su kuhinjska sol (natrijev klorid) i natrijev karbonat (soda pepeo) nezamjenjive su u proizvodnji stakla, keramike i deterdženata. Oksidi poput silicijeva dioksida i glinice glavne su komponente keramike i stakla, dok su metalni elementi poput željeza, bakra i aluminija temelj metalurške industrije.
Organske kemijske sirovine obuhvaćaju ugljikovodike i njihove derivate, kao što su alkani, alkeni, aromati, alkoholi, aldehidi, ketoni i karboksilne kiseline. Ove su sirovine kamen temeljac industrija kao što su plastika, guma, vlakna, boje, premazi, pesticidi i farmaceutski proizvodi. Na primjer, etilen je ključna sirovina za proizvodnju plastike kao što su polietilen i polivinil klorid; benzen je važan intermedijer u sintezi fenola, najlona i poliestera; a metanol se koristi za proizvodnju kemikalija kao što su formaldehid i octena kiselina.
Polimerne kemijske sirovine uglavnom se odnose na monomere i pomoćne tvari potrebne za sintezu polimernih spojeva, kao što su monomeri poput etilena, propilena i stirena, kao i pomoćne tvari kao što su inicijatori, katalizatori i plastifikatori. Ove sirovine tvore polimerne materijale, kao što su plastika, guma i vlakna, kroz reakcije polimerizacije, a naširoko se koriste u pakiranju, građevinarstvu, transportu i elektronici.
Fine kemijske sirovine odnose se na one kemijske sirovine koje se koriste u malim količinama, imaju visoku dodanu vrijednost i visoko su tehnološki -intenzivne, kao što su boje, pigmenti, mirisi, katalizatori i površinski aktivne tvari. Koriste se za proizvodnju vrhunskih-kemikalija koje zadovoljavaju potrebe specifičnih industrija, kao što su kozmetička, prehrambena, farmaceutska i zaštita okoliša.
Pri odabiru kemijskih sirovina moraju se uzeti u obzir čimbenici kao što su čistoća, stabilnost, cijena i prihvatljivost za okoliš. Različite industrije imaju različite zahtjeve za sirovinama; na primjer, prehrambena industrija ima izuzetno visoke zahtjeve za čistoćom sirovina, dok se građevinska industrija više fokusira na cijenu i trajnost sirovina. U međuvremenu, sa sve strožim ekološkim propisima, razvoj i primjena zelenih kemijskih sirovina postali su trend u industriji.
